Bigfoot, još nazivan Sasquatch, je veliko, majmunoliko stvorenje koje navodno luta u divljinama Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, posebno oko Velikih jezera, Tihog oceana, Stjenjaka i na sjeverozapadu i jugu SAD-a.
Yeti, poznat još kao Ogavni snježni čovjek, je primatoliko stvorenje koje navodno živi u Himalajama. Zapadno ime dobio je tibetanskom yeh-teh - "mala čovjekolika životinja". Yeti se smatra rođakom Bigfoot-a
Chupacabra ili Chupacabras je zvijer koja navodno živi u okolici Puerto Rica i Meksika.
Naziv dolazi od španjolske riječi koja u slobodnom prijevodu znači "kozo-sisač", što nam govori da siše krv iz stoke.
To je također naziv za vrstu dobroćudne noćne ptice, no, međutim, chupacabras nije ptica i nije bezopasan.
Do sada ga se okrivljavalo za užasna ubojstva brojnih pasa, mačaka, pa i velikih životinja potut krava i konja, čija su unakažena tijela pronađena bez kapi krvi i nekih organa.
Prema opisu osoba koji su ga vidjeli imao je okruglu glavu, tamnosivo lice, izdužene crne oči, finu njušku i mala usta. Međutim, najuočljivija je bila njegova pigmentacija: poput kameleona mjenjao je boje od grimizne do smeđe i žute.
Međutim, to nije bila njegova najčudnija osobina. Mnogi su očevici, nakon malo dužeg gledanja u chupacabrasa, osjetili jaku glavobolju i mučninu te ga nisu mogli slijediti. Ne postoji niti jedna znanosti poznata životinja koja bi sličila ovome stvorenju, što potiče očevice na izmišljanja različitog identiteta; od izvanzemaljca do grotesknog proizvoda genetskog inženjeringa koji je uspio pobjeći iz laboratorija.
Na kraju, dva izdanja Strange magazina iz 1995. godine sadrže reportažu o navodnom malom biću kojeg je 1980.-ih u Puerto Ricu ubio jedan rančer.
Njegovu je stoku napadala užasna životinja, stoga je on jedne noći sa prijateljima postavio zasjedu. Na veliko zaprepaštenje, ugledali su 4 stvorenja kako ulaze u štalu i odnose jednu junicu. Rančer i njegovi prijatelji ubili su jedno stvorenje, a ostala 3 su pobjegla.
Uz reportažu je bila objavljena fotografija na kojoj je bio leš tog stvorenja, koje je odgovarala chupacabrasovom opisu .
Biolozi nisu mogli identificirati to stvorenje zbog mnoštva značajnih morfoloških nepodudarannosti kad ga se uspoređivalo s majmunskim ili ljudskim fetusom, što su se činile kao najvjerojatnije mogućnosti.
Trenutačno, rančer koji je ubio to stvorenje odbija izručiti njegovo tijelo, pa ako ga se ne zaplijeni, njegov će identitet ostati tajna.
Divovske lignje su sve do polovice 19. vijeka prije spadale u knjige s bajkama, nego u zoologiju. Iako se već stoljećima izvještavalo o susretima s divovskim lignjama, to se u glavnom s porugom pripisivalo "mornarskim pričama" i smatralo legendama. Čak i nalazi nasukanih lignji dužih od 10 metara nisu uzimani ozbiljno. Danas se zna, da te životinje doista postoje. Prvi znanstveni dokaz je bio "kljun" jedne životinje, koja se 1854 nasukala kod Jütlanda ( Danska ), i dospio u ruke prirodoslovca Japetus Steenstrupa . On je istražio "kljun" i prvi opisao divovsku lignju.
Divovske lignje su glavonošci s deset krakova raspoređenih oko usnog otvora. Dva od tih krakova preoblikovala su se u hvataljke a imaju i osjetilo dodira. Iz tog razloga svrstani su u desetokrake lignje, ali im je točno mjesto unutar sistema glavonožaca još nejasno.
Danas je jasno, da divovske lignje žive u svim oceanima na Zemlji. Posebno često ih se izlovljava uz obale Norveške, Velike Britanije, kod Japana, oko Australije kao i Južne Afrike.Vjerojatno žive na dubinama većim od 300 metara i rijetko dolaze bliže površini.Tek od kad se riba izlovljava sa dubina većih od 200 metara poznati su češći ulovi ovih životinja.
Životinje su prosječno dugačke između 6 i 12 metara, ali mogu biti dugačke i do 15 metara, a rijetko i više od 17 metara. Pretpostavlja se da kao svi glavonošci brzo raste i da već s tri godine dosegne težinu od 500 kila. Na obale sjeveroistočne Kanade je 1933 naplavljena jedna mrtva životinja dužine 21,95 m. Na temelju čeljusti ili, kako ga češće zovu "kljuna" i očiju jedne lignje nađene u želucu ulješure može se zaključiti da na još većim dubinama žive i veći primjerci. Oko je imalo promjer od 40 cm, pa se polazeći od toga zaključilo da su mogući i primjerci od oko 30 metara.
Prema mornarskim pričama, Kraken je morsko čudovište koje je u stanju potopiti svaki brod. Kraken se prvi put spominje u nordijskim legendama iz vremena Vikinga i tamo je opisivan kao zastrašujuće morsko čudovište od kojega su svi strepili. U 17-om i 18. stoljeću opisivan je kao križanac hobotnice i lignje divovskih razmjera. Mnogi su potvrdili da su vidjeli Krakena kako svojim divovskim pipcima potapa brod. Danas se Krakena više doživljava kao divovsku lignju.
U popularnoj kulturi
Kraken (ili divovska lignja) se pojavljuje u mnogim romanima s pomorskom tematikom. Najslavniji od njih je 20.000 milja pod morem, a Kraken je inspirirao i hrvatskog ZF pisca Aleksandra Žiljka za priču "Ultramarin".
Kraken se pojavljuje u filmu Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja gdje potapa nekoliko brodova. Pojavljuje se i u nastavku tog filma, Pirati s Kariba: Na kraju svijeta, ali samo kao mrtvo truplo, ubijen po naredbi Lorda Cutlera Becketta iz Istočnoindijske trgovačke kompanije.
Čudovište iz Loch Nessa još zvano Nessie ili Ness (galski Niseag) je stvorenje ili grupa stvorenja za koje se govori da žive u jezeru Loch Ness, duboko čistovodno jezero koje se nalazi blizu grada Inverness u sjevernoj Škotskoj. Nessia je kategorizirana kao jezersko čudovište od legendarnih zvijeri.
Zajedno sa Bigfootom i Yetijem je jedna od najvećih misterija kriptozoologije. Mnogi znanstvenici i stručnjaci smatraju dokaze za Nessieno postojanje ili varkom ili krivom identifkiacijom.
Ogopogo je naziv za morsku neman za koju se pretpostavlja da živi u jezeru Okanagan u Kanadi. Kao i rođak mu - Nessie iz jezera Loch Ness u Škotskoj - Ogopogo je danas nerazriješeni misterij iako kriptozoolozi traže načine kako bi mu uspjeli ući u trag.
Prva viđenja Ogopoga potječu još iz vremena kolonizacije područja od strane europskih doseljenika a najuvjerljiviji susret s njim doživjela je grupa ljudi 1926. godine prilikom odmora na Okanaganskoj plaži. Svi su izjavili da su vidjeli neobično biće u jezerskoj vodi. Čak je i Bobby Carter, tada urednik kanadskih novina Vancouver Sun, napisao:
„Previše je uglednih ljudi vidjelo čudovište da bi se ignorirala ozbiljnost aktualnih činjenica".
Prvi film koji je uspio koliko-toliko dokumentirati neman naziva se još i Folden Film a snimio ga je Art Folden. Snimljen sa brda iznad jezera, film prikazuje tamni objekt koji se lagano kreće ispod površine jezera blizu obale. Film je u međuvremenu pročišćen i povećan te se pokazalo da se na njemu uistinu nalazi nekakvo reptilsko morsko stvorenje.
Ogopogo je ponovo snimljen 1989. godine od strane prodavača automobila Kena Chaplina. Ken Chaplin i njegov otac Clem Chaplin su bili na jezeru i razgovarali o nemani kada su ugledali zmijoliko stvorenje kako pliva u jezeru. Životinja je viđena čak i kako udara repom te izaziva valove. Neki vjeruju da je životinja koju su Chaplinovi ugledali običan dabar ali Ken i danas tvrdi da je tipičan dabar dugačak samo 1.2 metra a zmijoliko stvorenje je bilo dugačko barem 4.6 metara. Par tjedana poslije Ken je došao na jezero sa ocem i kćerkom te ponovo snimio stvorenje.
Britanski zoolog Dr. Karl Shuker sugerirao je da bi životinja mogla biti slična basilosaurusu, neki kažu da bi mogao spadati u kategoriju kečiga a pretpostavlja se i da je Ogopogo plesiosaur, reptil iz ere Mezozoika, koji je sve do danas ostao zarobljen u jezeru Okanagan.
1999. godine Bill Steciuk okupio je tim entuzijasta i istraživača (Len G. Melnyk, Neal Klose, Tara Lechasseur i Jay Sinclair) koji su imali zadatak naći misteriozno zmijoliko stvorenje. Ekspedicije su izvršene u kolovozu 2000. i 2001. godine dok je treća ekspedicija (zakazana za kolovoz 2003.) obustavljena zbog požara u Nacionalnom parku Okanagan. Uz vrhunsku opremu i mnogo truda ekspedicija na jezeru nije našla Ogopoga ali nije bila ni potpuni promašaj. Nekoliko puta radar je uhvatio objekt nalik na morsku životinju duljine 15 metara kako se brzo kreće kroz jezero. Bill Steciuk najavio je da ne odustaje od lova na Ogopogo i da će u budućnosti organizirati nove ekspedicije.
Uz Steciuka i drugi su se odvažili tražiti misteriozno čudovište. Televizijska postaja History Channel je sa svojom ekipom sredinom 2008. godine organizirano krenula u potragu za tim misterioznim bićem. Ogopoga su tražili ronioci opremljeni termovizijskim kamerama, te su ga također probali snimiti i iz zraka. Akcija je trajala do 9. studenog 2008. ali na žalost Ogopogo nije pronađen.
Navodno žena-majmunica sa dlakama od glave do pete, vrlo velikom stražnjicom i grudima. Uhvaćena je 1850. godine. U početku je bila vrlo nasilna te su je morali držati u kavezu, da bi se s vremenom smirila i vodila relativno miran život u selu T'khina u Gruziji, no nikad nije naučila govoriti. Kako je bila intimno veznana za jednog seljana Edgi Genaba rodila je nekoliko djece koja su ispočetka umirala, zbog Zanine nekompatobilnosti sa majčinstvom.
Otac je djecu zatim dao na odgoj kod drugih obitelji u selu. Dva dječaka: Dzhanda i Khwit Sabekia (rođeni 1878. i 1898.), i dvije djevojčice, Kodzhanar i Gamasa Sabekia (rođene 1880 i 1882). Djeca su bila vrlo čovjekolika i za razliku od majke znala govoriti, pa su i sama stupila u brak i imala vlastitu djecu.
Zana je umrla 1890 godine.
Neki spekuliraju da je bila neljudska Alma.
Naslov: Magična i čudesna stvorenja 
Pon Sep 28, 2009 11:28 pm
